Pristup zaposlenju, različitim socijalnim uslugama poput obrazovanja i zdravstvene zaštite, kao i važnim resursima poput novca u bankama, kulturnih sadržaja, rekreativnih objekata i zabavnih događaja – zavisi u velikoj meri od pristupa prevozu.
Način na koji se danas stanovništvo gradskih i ruralnih oblasti prevozi u nastojanju da pristupi ovim različitim uslugama i resursima i organizuje svoj svakodnevni život, rodno je specifičan. Žene i muškarci nemaju jednak pristup prevozu, koriste različita sredstva prevoza i imaju različite obrasce mobilnosti.
Razumevanje kako ti obrasci izgledaju može da doprinese da se bolje planira unapređivanje saobraćaja i to na način koji će omogućiti da se različita prevozna sredstva ravnopravnije koriste, te da se otklone prepreke koje stoje na putu bolje socijalne uključenosti žena i muškaraca a koje imaju poreklo u obrascima dostupnosti i korišćenja prevoza.